Ponekad sam p'jan Do uha nasmijan A duša mi je otvorena knjiga I moje nebo je posoljeni zrak A moje more razlivena tinta Kome biti zahvalan Živote moj
Krenem obalom koju dobro znam Samo par minuta pješice od luke Gdje se djeca igraju Pred nama skrivaju Kriju iglom izbodene ruke
Pa opsujem, da ne mogu prostije Mada odavno sam pobjeg'o iz geta I mjesec iznad nas ima okus hostije A cesta miris izgubljenog svijeta
I moje nebo sad je posoljeni zrak A moje more razlivena tinta I zato pjevam da ne pojede me mrak Jer da nisam ovo ja bih bio biljka
Kome biti zahvalan Grade moj
Ponekad sam p'jan Do uha nasmijan, A život mi je otvorena priča Ja se često spotaknem, Al' se uvijek dočekam Ja sam čovjek koji nema briga
Al' opsujem, da ne mogu prostije Mada odavno sam pobjeg'o iz geta I mjesec iznad nas ima okus hostiju A cesta miris izgubljenog svijeta
I moje nebo ...
|
|