Mozda i dogodi se cudo, i onda uspijem presutjeti teske rijeci i sve grubo, sve sto ljudi govore kad se vise ne vole. Mozda se jednom rodi nada i onda uspijem ti priznati da si najbolja do sada, da s tobom nijedna ne moze se mjeriti. Nema pravila, tu nema pameti, kad nastupi tisina mi smo dvoje ljudi sto se ne mogu razumjeti. I cinim pravu stvar: ne spominjem te ja. Jezik pregrizem da ne bih opsovao, da ne bih opsovao ovaj zivot sto ga dijelim na pola. I kada pozelim te ja jezik pregrizem da ne bih opsovao, da ne bih opsovao ovaj zivot sto ga dijelim na pola. Sto je moje, sto je tvoje, ja tako ne mogu razmisljati. Sve smo gradili u dvoje, i sve iz temelja, sad cemo podjeliti, kome noc a kome dan,
Nema pravila, ne, tu nema pameti, kad nastupi tisina mi smo dvoje ljudi sto se ne mogu razumjeti. I cinim pravu stvar: ne spomonjem te ja. Jezik pregrizem da ne bih opsovao, da ne bih opsovao ovaj zivot sto ga dijelim na pola. I kada pozelim te ja jezik pregrizem da ne bih opsovao, da ne bih opsovao ovaj zivot sto ga dijelim na pola.
|
|