Pred nama put i iza nas, kao stari drug, kao pas, kao sto oblak jos prati sjena, kao lovac, ko´vjerna zena. Kad odu svi, u kasni sat s nama samo jos vinski brat, prodje ponoc i kisa pada ona kuca na vrata grada.
Nada, kad je kasni film pri kraju, nada, kad se gosti oprastaju, nada, ulice kad utonu u san. Sve gasne, samo gori nada.
Pred nama put, oko nas mrak kao putokaz, kao znak malo svjetlo, dom u planini, glas iz tame, grom u daljini.
Nada...
Nada, zadnja slika zadnji prizor nada, kad se gasi televizor nada, s mukom kada docekamo dan, svi kasne, ali nikad nada. Ali nikad nada.
|
|