Dugo hodam vec,kroz moj rodni grad. Izgleda mi da vec je pao mrak. Moj grad je lep kada je dan,al' umoran je i treba mu san.
Svecane,bele kosulje, zovu me sad na proslave, al' ja ih vise necujem,odlazim sama nestajem.
Penjem se na breg,da oteram mrak. Na bregu je kip,u ruci mu mac. I cuje se smeh,i cuje se plac, i vidi se Bec i vidi se Vrac.
Svecane,bele kosulje,zovu me sad na proslave, al' ja ih vise ne cujem,odlazim sama nestajem.
|
|