Proša je još jedan dan Sve mi se čini kao ružan san U duši kao da san umra Nemislin na jučer ni na sutra Glavu san pomalo spustia Zašto san sve to dopustia Preda san se prerano Gubin sve šta mi je dano
Padan u boli Oduzima mi dah Pred očima mi život Nestao u mah
Negdi sa strane sidin sam Zašto mi je ovakav život dan Nemogu uvik mislit na sebe A drugi će uvik da me sjebe Kad bi se moga osjećat živin Kad bi se moga neosjećat krivim Pitan se zasto san odusta Izgubia san svoje "ja"
Padan u boli Oduzima mi dah Pred očima mi život Nestao u mah
Onima koji stoje se divin Jednog ću dana i ja da živin Promijenia san se...
|
|