emir je dugo ratovao izgubio nogu, izgubio san u avgustu mu počinje zima a noć mu je zamijenila dan
leka je ranjen, još je ovdje nije htio da mijenja grad sale je brzo promijenio sebe za jedan manji vinograd
svi smo negdje tu al’ nigdje nas nema svi smo negdje tu al’ više nas nema
ana još voli svoga maka al’ nekako izdaleka ona ga voli u parizu a on nju ovdje voli i čeka
ćeli je bomba uzela vid samo sjedi, šuti i sluša a u meni je neko digao zid s jedne strane je srce, s druge mi je duša
svi smo negdje tu al’ nigdje nas nema svi smo negdje tu al’ više nas nema
adi je puklo nešto u glavi tamo, unutra, strašno duboko i samo pjeva kao da slavi čas misli da je leptir čas da je soko
krle već dugo se smuca po svijetu mati mu je tu, stara i sama a u meni je neko dig’o u zrak planetu i nestade svjetla i nasta tama
svi smo negdje tu al’ nigdje nas nema svi smo negdje tu al’ više nas nema
|
|