Za ono ljetno nedjeljno popodne
lijenu šetnju kroz napušteni grad
iz tvoje ruke slani gutljaj vode
za mokra tijela što bježe u hlad
za ljepljive poljupce što gode
za upornu slatku glad
ne bih ništa mijenj’o draga
nikad ništa za sva blaga
stari, vreli asfalt što se topi
naši tabani u njemu ostaju
za te dane čašu crnog popij
najmanje nas riječi koštaju
ja ću da ti šapćem, ti se topi
samo vrele ljubavi opstaju
ne bih ništa mijenj’o draga
nikad ništa za sve blaga
prava, ima samo jedna prava
kad nam tijela brže dišu
oblaci po nebu pišu
prava,to je ona prava
ima samo jedna prava
kad pokreće te njena snaga
kad ti je k’o dijete draga
prava, to je ona prava
za one ljetne dočekane zore
kad sunce sprema se da izađe
za strast i poglede što gore
za ono blago beznađe
hoćemo li ikad vidjet’ more
za stare krovove i predgrađe
ne bih ništa mijenj’o draga
nikad ništa za sva blaga
prava, ima samo jedna prava
kad nam tijela brže dišu
oblaci po nebu pišu
prava,to je ona prava
ima samo jedna prava
kad pokreće te njena snaga
kad ti je k’o dijete draga
prava, to je ona prava
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
