Tiho otputujem i ne mislim na svijet oko nas U priču utonem dok sunce ne utiša svoj sjaj i poljubi mrak Zavolim zvukove u sutone, u smiraj vjetar tiše utihne Zaustim, ne kažem, ne smijem, ne želim da te probude Jer dan je bio olujan, kišom okupan Pomalo umoran zaboravim što znači kasni sat Disanje umirim, zatomim, da postoji i najmanji razlog za strah Put bijelih oblaka, rijekama Tibeta doplovim u raj Anđele probudim što snivali su tisućljetni san Zamolim bujice da presuše, jer nije doba godine za rušiti mostove Opijem brodove da zamjene sve putnike za otoke I više plove ne plove samo ovaj dan Zavolim zvukove u sutone, u smiraj vjetar tiše utihne Zaustim, ne kažem, ne smijem, ne želim da te probude Jer dan je bio olujan, kišom okupan Tiho otputujem i ne mislim na svijet oko nas
|
|