[Ink] Gdje da stanem? Nikad nisam u dilemi jer boli me briga sto drugi misle o meni, okreni plocu na drugu stranu stavi sebe u moju cizmu i gledaj u ogledalu prije no rijeci kliznu refleksiju moju, pa ces vidjet' svoju. Ja i ti buraz smo isti neiskvareni cisti ulicni lingvisti. Na sceni zivota samo statisti, redatelja pasjeg skota. Dva ko jedan: Isti ko dva lica kovanice al' kad ju bacis jedno mora pasti dolje. Jednako, ja i ti dvije crtice, al' to je tako buraz jedna mora biti gore. Covjece ne ljuti se, trudi se, opusti se uputi se. Dodi u ruke majke muzike podrucje hipnoze instrumental doze. Igrajmo sah na ploci na kruzice uz neonske svjetiljke sve figure su kraljice. pusti sive stanice da se odmore zaborave, ne trazi odgovore pusti stvari da se same srede kad ritam povede...povede...povede
[Remí] Povedi me Odvedi me U svijetove dimenzije neistrazene
[Ink] U studiju kad se snima sve stima. Gledaj, slusaj sve se klima ja sam flegma ko moj kompa iz steke glave su tvrde, rijeci su meke ko tijela ispod deke pozelim da spavam da se opustim i to je sve. Rijeci idu same prije no ih izustim nema mikrofonije, galame. Tihi tok svijesti misli bujice i rijeke ko topli vjetar mi miluju tjeme. Da imam duge lasi vijorile bi se, da imam sisice strsale bi ispod bluze siljaste i ukrucene, kad me produ trnci od mjuze sve mi se kose nakostrijese strse ko igle akupunkture za bolji protok energije, kad ritam povede me na putovanje bestezinsko stanje totalno se prepustam pa klizim i plutam. Ona vodi me u srediste sto grije ko tople zrake sunceve kad zatvorim oci bolje vidim likove i rijeci sto pisem, srce udara dok jedva disem, mozak mi para samo se klatim i njisem i onda shvatim, uzmem olovku i papir pa pisem i risem. Nije za svakoga zato je volim vise od bilo koje zene jer nije laka, jos nijednom nije krenula da me nije takla, s mjesta pomakla nek' se sve razlije poput stakla do raja iz pakla, kad ritam povede do jebenog spektakla.
|
|