[Edo Maajka] Moja zemlja je u obliku srca, tu izmedu istoka i zapada, u njoj narod voli da puca i jedan drugog da napada, tu zive tri vjere, tri nacije, svako svakog u glavu jebe, svi su zeljni separacije. Njome vladaju tri predsjednika, tri stolice za tri vuka, za baliju, ustasu i cetnika, sva tri zeljna patnje i muka, a narod jadan pati, u dzepu nema ni pare, primoran za vlast umirati, ostale mu bijeda i rane, iz rana dusa otisla, nema vise ni veresije ni popusta, nema osmijeha i pomoci, kuce se zakljucavaju po noci, svi vjeruju u bolje sutra, al nikad nista ne cine, uporno jedu hljeb bez putera, dok gazde lazu s bine, a bine su cvrste, jer ih drze ljudi s pendrekom i puskama, svojim gazdama vijerno sluze, da zive ugodnije i duze, bit ce bolje stariji govore, vi ste nase mlade nade, ja ne nasjedam na takve fore i folove, zelim zivjeti svoje snove, blizu mora na Balkanu izmedu istoka i zapada, ja lijecim svoju ranu i molim Boga za malo rada...
|
|