Lađe koje odlaze odnose toplo ljeto s našeg otoka odnose zadnje dane, tebe nema tu a kiše dolaze
Prozor prema zalazu u mislima ko vojnik sanjarim, pišem poeme a vjetrovi sa juga sjetno pričaju o jednoj ljubavi što umire
Dok plaču krošnje starih borova zovem te krikom gubim glas sa druge strane našeg prozora rađa se novo svitanje al' nema nas
Lađe koje odlaze Prozor prema zalazu
Dok plaču krošnje starih borova zovem te krikom gubim glas sa druge strane našeg prozora rađa se novo svitanje al' nema nas al' nema nas
|
|