Kao sudbina, proslost si probudila tajno nebeska, prico neispricana trazis putem ljubav iznova nosis miris davnog vremena...........
sto vjekova, istinu si skrivala sto vjekova, gdje ljubav pociva letis vremenom, krila su ti umorna od sna... sto vjekova....
dva ogledala, ko`dva zmaja vatrena u svome odsjaju sebe su prepoznala vracas boje davnih snjegova svjetlo noci vilo planinska.......
|
|