Medvjed i svinja i s njima vuja grmnuše gromko prava oluja: - Budalo ježu, bodljivi soju, zar tako cijeniš stracaru svoju?! Koliba tvoja prava je baba, krov ti je truo, prostirka slaba. Štenara to je, tijesna i gluha, sigurno u njoj imaš i buha! Kucicu takvu, hvališo mali, za rucak dobar svakom bi dali! Rekoše tako, njih troje, ljuti, dok mudra lija po strani šuti.
|
|