Ježic se diže, njuškicu briše. -Ja moram kuci, dosta je više. Dobro je bilo, na stranu šala, lisice draga, e, baš ti hvala. -Moja je kuca cvrsta k'o grad, prenoci u njoj – Kuda ceš sad? Tako ga lija na konak sladi a jež se brani, šta da se radi: -Zahvaljujem se pozivu tvom, al' mi je draži moj skromni dom! -Ostani kume, lija sve guce, moli ga, zove, za ruku vuce. Al' jež tvrdoglav, osta pri svom - Draži je meni moj skromni dom! Šušte i šumom jež mjeri put, kroz granje mjesec svijetli mu put. Ide jež, gunda, dok zvijezde sjaju: - Kucico moja, najljepši raju!
|
|