Gdje da nadjem vidovnjaka iz prošlosti da te zovne moj kucove,moj Šarove, vjerni druže iz osnovne. Nešto slutim,svi su znaci, ukrali ga čarobnjaci.
Iz djetinjstva razigrana svakog jutra,pamtim živo, ti si mene,bistra oka, u dvorištu sačekivo. Zborio ti pogled rječit: ,,Ja sam tebi drugar vječit!
Kad u školu jutrom pođem, ti me pratiš komad puta, a pred veče,sačekaš me, srećan,repa uzdignuta. ,,Gdje si-čekam kad ćeš reći, na svoj način,mio,pseći.
|
|