Svi jure složno ka cilju svom,
kuda god produ – prasak i lom!
Pristigli ježa, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od lišca suha.
Tu Ježic ude, pliva u sreci,
šušti i pipa gdje li ce leci.
Namjesti krevet, od pedlja duži,
zijevnu, pa leže i noge pruži.
Sav blažen, sretan, niže bez broja:
- Kucico draga, slobodo moja!
Palato divna, drvenog svoda,
kolijevko meka, lisnatog poda,
uvijek cu vjeran ostati tebi,
nizašto ja te mijenjao ne bi'!
U tebi živim bez brige, straha
i branit cu te do zadnjega daha!
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
