Suncani krug se u zenit dig'o kad je Ježurka do lije stig'o. Pred kucom- logom, kamenog zida, Ježurka Ježic svoj šešir skida, klanja se, smješka, kavalir pravi, biranom frazom lisicu zdravi: - Dobar dan, lijo, vrlino cista, klanjam se tebi, sa bodlja trista. Nek perje pijetla krasi tvoj dom, kokoš nek sjedi u loncu tvom! Guskino krilo lepeza tvoja, a jastuk meki patkica koja. Živjela vjecno u miru, sreci, nikada lavež ne cula pseci. I još ti ovo na kraju velim: ja sam za rucak trbuhom cijelim! Otpoce rucak caroban, bajni. I jež i lija od masti sjajni. Jelo za jelom samo se niže, Ježurka cesto zdravicu diže: u zdravlje lije i njene kuce, za pogibiju lovceva Žuce. Niže se rucak cetverosatni, zategnu trbuh k'o bubanj ratni.
|
|