U modroj zori u mirisima tijela ona je do mene na mojim rukama spi, Pod nas se prostrla postelja bijela u zraku nad nama igraju njezini sni, Udahne glasno i naglo se prene ruke mi stavi na dlan , Primakne glavu još bliže uz mene, i opet klone u san, jutarnji san, ljubavni san.
A vrijeme teće i ja moram poći, lagano ustajem ne želim buditi nju, Zadnji put gledam usnule oči možda je susretnem u nekom budućem snu. U snu se okreće usne mi nudi, poljubac jedan za kraj, Zamolim sunce da je ne budi neka obuzda svoj sjaj Dolazi kraj, dolazi kraj.
A ja sam želio da budem sa njom, da zavirim malo u njezine sne, Da zauvjek zaspem, da je zauvjek ljubim i da nikad ne odem od nje.
|
|