Strezim, kao pas rezim, od metaka bjezim, od blagih
se rijeci jezim. Oci kao samica, mozak kao tamnica, zadnja
zivotna stranica mi se pise, a dusa joj dise, zagusena zlom
kise, shvacam grijesio sam suvise nekad previse, rijeci
vraga me sjebase.
Zbunjen u svojoj zivotnoj dilemi, oko mene samo problemi,
zagonetke neke bez rijesenja prelazim preko njih, pretvaram
ih u jos jedan stih i bacam u gomiluh mnogih.
Evo opet novo jutro, nova sranja, nova drama se sprema,
para se nema, samo otvorna jama i postavljena zamka,
datum tjela i duhovnog rastanka. Ako ce mi ovako cijeli zivot
biti, onda cu se sam ubiti, minut necu cekati, konapac cu
vezati, sve jace i jace stezati dok nekeknem kao prase,
zivot je sranje zna se.
x2
Sve jebenije i jebenije stvari se dogadjaju, kao da me
metkom kalesnjikova gadjaju, nade mi u sekundi
stradaju, dok se blesave misli i dalje neceme dobrom nadaju.
I dalje ti tako depresivan nastavljam svoj dan, popisan
posran produzavam dalje, cekam sta mi slijedeci sekund salje,
jebo te bog ovo je gore nego ralje. Uvlacim u sebe dim trave,
da bi mislio malo manje, al nepomaze drugu dozu uzimam
mjesto u la la svijetu zauzimam, bio si ovdje 30 minuta
stolicu ti oduzimam. Vracam se nazad iz te dimenzije,
cesto ih posjecam trebo bi uskoro dobivat njihove penzije.
Taman dan mi ide malo bolje, kad eto ti moje drolje
sva nadrkana, nos nigla u zrak, vidim njen lik pred oci mi
pada mrak. Iza coska posmatraju me neke face, vidim odjela na njima
nezgodne race, preko ograda skacem, dodje mi da oh umora placem
al se nedam, metak u ledja sam primio, sto sam zivio sam zivio.
Nogama me ipak prokidaju, lancice sa vrata skidaju, zadnji dah
uvlacim okrecu me na ledja osmjeh mi je na licu, tako zelim da zavrsim
svoju tuznu pricu, samo steta sto nije moglo biti sa pamelom u pornicu.
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
