Ponekad se sjetim...
Ne ne neudaraj je, odmakni se "skloni se mama ti je zasluzila
da se izmarise" molim te pusti je, udari mene mjesto nje ali
nikad nije htio da prestane. "Mali uzmi sestre i idi spavat,
necu ti vise mamu dirati samo cemo razgovarat". Te prazne rijeci
kroz njegov pijan glas napamet sam znao, al ipak uvjek sam
klimno glavom i uz zvuk njenog kisa zaspao. Ujutru uvjek ista prica,
"nije on takav al je los sto se tice pica." Ako me sjecanje jos
uvjek dobro sluzi bio sam 8 godina kada je 2 tjedna bila na infuziji.
Poslje toga njega vise nisam vidio, znao sam sto su me ljudi
onako jadno gledali i zasto sam se sam sebe stidio, godinu dana u miru
sam zivio al mami se opet neki idiot svidio. Svakoga jutra razbijene
stvari, ista scena njoj opet sve po glavi. Bolilo me je ali ne kao prije,
dok se nije novi tata naucio i mene da bije. Razbijena glava, slomljena ruka
izgrebano lice i modrice po tjelu govorio je "dva put vise ces da dobijes ako
suze niz lice ti krenu, ti si musko, budi musko i primi koji udarac, sto ranije
se nauci kako djeluje bubavac". Ona je sve to samo gledala, ali vecinom samo
glavu na drugu stranu okrenula dok mi je starija sestra u cosku samo plakala, jecala, kukala
gledajuci kako neki stranac joj brata polako ubija golim rukama.
Kako godine su tekle, rijeka osjecaja u meni je presusila,
sreca me nije razumjela ali tuga me je potpuno skuzila i odgovor
za sve na dlanu nevolje mi pruzila. Sa 13 godina poceo sam da se duvam,
ljude koji mi smetaju po sred face da pljuvam i da suze u zenskim ocima
za tren skuvam. Nizasto nisam mario, nema sta nisam radio i na kraju od mame
dobio "zbog kojega razloga si se tako izkvario, tko te tom naucio" govorio sam
pokupio ovo sve samo slucajno. A dobro sam znao, zbog cega sam pao i zbog cega
sam na pogresnu melodiju zivota stao.
Odselili smo se preko okeana, jos uvjek su se dogadjala ista sranja.
Isao sam samo na gore, dolazio u zoru predrogiran, zamalo slogiran
ma prava faca, ja i heroin postali kao nerazdvoljna braca, 17 godina i
vec postao tata. Osjecaji su mi jos uvjek bili samo nepoznata stvar,
tio sam da bar osjetim ljubav ali nije islo. Od svake zenske samo sam zelio
da zaplace da skine gace i da se nada ma zvat ce. Jedna sjena, djevojcica
ajde recimo sada vec zena promjenila mi misao i smisao zivota u to vrijeme
sam mislio divota al ni bog nepromjenu ovakog idiota. Mada nisam vise onaj isti,
ustvari ni nalik djecaku koji u dubine dublje i dublje propada, al jos uvjek
u meni zivi onaj strah i suza slomljena.
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
