Zivot kao pozar sto ga gase godine starosti, Ljubav kao slika vrijednosti sto gubi cjenu poslje mladosti, Ukradeno kao poklon, kakva slobodna kad postoji zakon, nakon dogadjaja tek te strah hvata, nakon mjesec dana radje tek stize plata, nista prije vrimena neide prezime prije imena. Prvo se skini pa u vodu uskoci, nespavas danju nego spavas nocu bolje ide hocu. Ulaza je tisucu al je jedan izlaz, koji nestaje ako upotribis pogresan izraz, svako hoce posten obraz, al svako ima ono crno skriva ga u sebi izgubnjeno kao u plastu zrno. Ovih dana svi su posteni, svi se pusu, svi imaju ikrenu dusu da nebudem manjina evo imam je i ja pa ti sad sam rastumaci sta je a sta nije istina. Nasminkanim lazima iskreno lice se pokaze kad tad, svako moli boga ej nemoj da bude sad, za tebe sam gad, to sto sam te povridio sad nadimak imam smrad. Lazem te jer te volim, govorim ti istinu jer ocu da te na temelj oborim. Cudno kako sve ovo stima, cudno kako se sve nad jamom klima, cudno kako svako u ocima ima dima, cudno kako ti nisi ista osoba svima. Nisam pametljakovic niti filozofiram, nego pricezno neke stvari biram, pa ih glasom sviram. Karas moje misljenje, karas ovo sve, pored zdraviju ociju da ovu situaciju vidis zar su rijeci potrebne?
|
|