Nisam znao ko sam Kuda idem, zasto ovom stazom prolazim Nisi znala ko sam Kom se bogu molim i odakle dolazim
Imao sam kofer, imenik bez broja, oci slepog putnika Imala si srce, tu se dusa moja prvi put otvorila
Rekla si da ostanem i da nista ne brinem Da cu da se naviknem Proklet u samoci svake noci cujem glas Vrati se
Svet u meni koji vise ne postoji svuda me pratio Neobicna vrsta s' Crvenoga Krsta, nikad nisam otis'o
Vra vra, vrati se kuci Vra vra, vrati se kuci ti
|
|