Nas brod se ljulja opasno, pramac sve dublje uranja, svi znamo sudbinu i mirno cekamo, bez panike, bez guranja. Nas brod se ljulja dugo vec, luke se niko ne seca, plutamo kao stara zardjala pec, u kojoj jos samo gori nesreca.
Mi tonemo, lagano, dno je strasna sila, nase se sidro zove kraj. Mi tonemo, sanjamo, ali dobra vila nikoga ne vodi u raj.
Sve su nas vode probale, bura, oluja, opsada, jos sanja kako greju svetla obale nasa umorna stara posada.
|
|