Nekako s proljeća
uvijek meni doluta
neka čežnja tamna
tiha mudrost davna
spuštam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput baš je težak najdraža
nekako s proljeća
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi derneci pijani
tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice
to je boja crnog ponoća
moji koraci baš su teški najdraža
i opet taj osjećaj samoće
kad neće nikog mene krene i hoće
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od želje, za usnama tvojim
sav sam ti od ludila
nekako s proljeća
nekako s proljeća
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lažne obzire
napravim račun praštanja
popijem pusta maštanja
to je ukus lijepog kajanja
moji kapci baš su teški najdraža
nekako s proljeća
noć mi oči otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izgubim
a hoću, da te vodim ja
tragom sunca, jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
moja duša baš te voli najdraža
sav sam ti od ludila
bez tebe s proljeća
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
