Gasim televizor, sreće baš ni jedan vrijedan prizor, poplave i ratovi se množe, gdje na svijetu da čovjek nađe mir ali ispod površine, ima nešto drugo što me brine gdje si noćas i što mi te nema, da me usnama povučeš u mir
Dobro došla u ovo gluho doba jer tvojim dahom mi još miriše soba dobro došla na javi i u snu tebi je uvijek mjesto tu
Palim svijeću vjetru, u tišini sasvim sam na svijetu puštam pjesmu što nas davno spoji, pamtim strast, tvoj prigušeni krik poruke si slala, ne znam samo zašto si prestala nikada te potražiti neću, nadam se vrijeme će izbrisati tvoj lik Ali ipak...
Dobro došla u ovo gluho doba jer tvojim dahom mi još miriše soba dobro došla na javi i u snu tebi je uvijek mjesto tu
|
|