Ne znam kud ću sa sobom budan čekam zoru u zrcalu gledam svoje već umorno lice, ko da cjeli život živim samo ovu noć sve izgleda kao ružan san
San na oči ne dolazi a jutro već sviće dali ce mi to svitanje probuditi nadu ka da cjeli život živim samo ovu noć ko da živim samo jedan dan
Ja sam proklet od svih žena i sam sjedim u mraku moje srce jače kuca slutim promjene u zraku pjevam pjesme koje volim što se to sad sa mnom zbiva i ja shvaćam bit života za sve muzika je kriva
|
|