Iz price stare što nema kraja, došla je žena i demon crn. Ona je zauvijek ubila ljubav, u srce zarila otrovan trn.
Lažne su suze tekle ko potok, u kojem svaka sumnja trne. U njemu ona je oprala lice, crno lice, udovice crne.
Crna zeno pogledaj, na srcu okove. Tamo gdje si jednom bila, niko više ne, niko više ne može.
Tu njega mami, lijepša nego prije, svojim tjelom i osmijehom. Probat ce onaj što probao nije, slomit ce ga u duši bol.
I nikad je nece stici kletva, u pobjedi uvijek brza je. Osvetu ce trpiti druge, one što dodju poslije, poslije nje.
|
|