Po ko zna koji put, mi smo se izgubili Kao da smo stranci, kao da smo tudji
Po ko zna koji put ,dolazi i razbija Kao plima od mjeseca, lako sve nas potapa
Kroz prste nam prolazi Na lice nam se osloni A kada je poželimo Samo nekima od nas se nasmiješi
O...ona je...ona je O...kao boginja O...ona je...ona je Divna, tako nježna, nedodirljiva
I poslije tolko vremena Često o njoj pričamo Mnoge su nas imale Al nje se rado sjećamo
Kroz misli još nam prolazi E kad bi mogla da se pojavi Da još jednom prođe kraj nas Ma samo nek se pojavi i nasmiješi...
O...ona je...ona je O...kao boginja O...ona je..ona je Divna, tako nježna...
O...ona je...ona je O...kao boginja O...ona je...ona je Bila divna i nježna, nedodirljiva
O...ona je...ona je O...kao boginja O...ona je..ona je Tako divna i nježna nedodirljiva...
O...ona je...ona je O...kao boginja O...ona je...ona je Bila divna i nježna, nedodirljiva...
|
|