ko nekad i sada ja do starog grada prošetam da nađem miris taj i nebo pred kišu
nova djeca ljube se na pragu je proljeće isti je početak ko zna kraj čuj kako dišu
emily naši dani svi tiha nježna sjećanja i sad u njima ti si
emily oči tražim ti grlim teške puste vječnosti emily
a moja si bila ti ti i more ljubavi u srcu još nosim isti znak u kojem dišu
emily...
|
|