Preko našeg neba idu ptice selice kao da je jesen stigla pa nekud odoše sve misle da je tamo vječno proljeće da tamo djeca ne plaču, i da zime ne dolaze.
A ovdje ostaćemo draga ti i ja baš me briga, baš me briga ljubiću te sve do svitanja i ako ovdje nikom nije stalo do zvijezde Danice punog mjeseca, hej, i tvoje guzice.
Ne daj, ne daj, ne daj, da te voda nosi nemoj, nemoj, nemoj hodat', bos po Bosni, nemoj!
Jer ti si samo jedan od mnogih pijanih što se nikad ne trijezne i dobro ne vide a u Bosni k'o u basni lija odnijela je sir a sad se smije k'o da nije a uvijek kurva bila je!
Ne daj, ne daj, ne daj, da te voda nosi nemoj, nemoj, nemoj hodat', bos po Bosni, nemoj!
|
|