Minut jos pa ponoc, mjesec mi je gost ostavljen na milost i na nemilost uzimam lagano jaknu kofere tako je kad zene pamet pomjere tu u dusi bol je zazidan ne mogu bez nje ja vise niti jedan dan
A krio sam da sve je moje bila ni volim te joj nisam rekao umorili me putevi bez cilja ali samo nju bih cekao
Minut jos pa ponoc sjene prate me saplele me jednom i odvele do nje uzimam lagano jaknu kofere uzalud je sve bez zene voljene tu u dusi bol je zazidan ne mogu bez nje ja vise niti jedan dan
|
|