Stojim mesecima krišom i posmatram nebo - ne zove me.
I ne žuri sat, nego ne stižem ja da zakasnim bilo gde.
A ako ostanem, moraću dalje...
Pozdravljam sudbinu, nehajno mašem i znam - kasno je.
Teško je preći tu crtu, izgrižene usne brane se ćutanjem.
A ako ostanem, moraću dalje...
Nehajni građanin posluje s toliko volje.
Krade presitne novce i steže svoj sluzavi osmeh.
Sujeto dvopolna, lažeš da ženskog si roda. Gadim se. Nemoćan, pljujem na sve svoje snove.
A ako ostanem, moraću dalje...
|
|