Dugo ja živim u epruveti, neko me mrzi, pa mi se sveti. Moje su reči koferi prazni, ne znam šta želim.
I niko sada ne može da zna šta stvarno osećam ja.
Ti se bojiš. Ti se bojiš da ne povrediš glavu. Ja te molim da mi pokloniš jedan osmeh pre odlaska.
I niko sada ne može da zna šta stvarno osećam ja.
Sunce odavno prepreke lomi, oblačan dan je korak ka komi, curi niz lice jeftina suza.
Voz u daljini, vetar ga vodi, odlazi neko drag, ka svojoj sreći. Slobodan čovek u svojoj vreći.
Budi se. Budi se dugo...
|
|