Tužno popodne, tužan grad i tužni ljudi. Tužno popodne, tužna ja. Visoko iznad neba, tužno sunce. U očima, štto plaču, tužno sja.
Mirno popodne, miran grad, i mirni ljudi. Mirno popodne, mirna ja.
Duboko negde, naša mirna ljubav sad nestaje u moru mirnog sna.
Na mirnom vetru stojim sad, mirna sam ja. Na mirnom vetru stojim sad, mirna i ja.
Svuda mir, mir, i ti, što tako mirno želiš kraj!
(A. Ilić – Z. Hadžimanov)
|
|