Maglovit dan pao na grad, sakrio most, taj nezvan gost. Prosuo kiše na jesenji put, da bude još više sumoran i žut.
Negde daleko čuju se zvona, da li do njega dopiru ona? Kroz ovu kišu, što pada sve jače, da l’ čuje srce koje za njim plače?
(A. Korać – Z skerl – A. Korać) PGP RTB SF 52 585, 1973.
|
|