Još samo malo, neka vreme stane da ruka ruci podari što želi.
Još samo malo, neka vreme stane, da kažemo ono što smo dugo hteli.
I zato sada molim, molim tebe, da ruke i usne belu nežnost nude, da svetlost dana pokloni nam vreme, da ovaj susret traje mnogo duže.
Dozvoli telu da zadrhti. Uzdah ne sputaj i ne guši, lepotu razbi i pomuti polako.
Duša je u duši!
U osmehu me sakrij, i ostavi da spavam. Nikom ne kaži gde sam ja. U ljubavi me sakrij, da lutam, al nikom ne, ne reci da sam tu.
(K. Kovač – O. Mirčetić)
|
|