Jer kad ostaris niko ne kuca na tvoja vrata ni potok s ribama od srebra ni mlado zdrijebe vlazna oka ni jabuka u cvatu niko
Samo ja kad ostaris kao oblak u tvojoj kafi doci cu u krombi kaputu i cucu kad ti se moje ime omakne i krene polako sama od sebe posljednja suza za mene
Jedan za drugim vozovi polako prolaze kao i obicno stavices kacune u prozore cini mi se da mjesec ramazana pocinje o pomalo je tuzno kada ostaris
|
|