varljiva ljepota sasvim običnog dana daje nadu da će nešto biti među nama uvijek krečem ispočetka,padam prije svršetka sve se nade ruše,al ja se dižem ja ne gmižem i tad mi neko stavi barikadu ispred nosa sudac svira za momčad s druge strane mosta al ne priznajem nikakve zakone s papira jer moja savjest je bila i ostat će čista... kao đonatan galeb,mislim baš taj galeb otkrivam nove visine,odakle se svi bolje vide kao mravi vrijedni ali jebiga slijepi uvijek idu samo pravo nikad livo nikad krivo a ja sam kao jablan u borovoj šumi primam udare od ljudi različitih čudi dok tvoj me miris opet iznova budi i daje snagu da uzmen kuglu i rušim čunjeve od ljudi zato budi tu i sutra opet jer oni će vikat evo ga opet a tvoja pomoć mi i dalje treba da dođem do kraja i jednog hepi enda
|
|