Teska zaraza, srce mi ne tuce vise nisam sto sam bio nekada. Dva, tri poraza i dorucak od jucer jos jedan razlog da se malo odluta.
Sakrila si lice da me ne bi gledala kako plazim preko tvojih carapa, vani me ceka stocni vagon, vlak sto nema sjedala idem na dozivotnu pasu jedina.
Bjezim, odlazim van iz ovog grada ostavljam copyright na mucna sjecanja, dosta je zauvijek izlazim iz stana nek´me tjese hladne pive sjevera.
Voljela si let u dvoje i slobodan pad, vazno je bilo samo pasti na tvrdo. I kad bi pomaknuli nesto, kad bi pobjegli u hlad i to sto vrijedi krenulo bi nizbrdo. Ne znam da li je istina u pivi, ali ta se piva davno tocit´prestala s tobom il´bez tebe dani su mi sivi, stvarno ne znam gdje je boja nestala.
Bjezim, odlazim van iz ovog grada...
|
|