U šumi gdje vlada ljuti mrak, i nebom putuje mjesec mlad, živi medo čudan svat, vrli junak naš. Jednog jutra ga probudi rosa, kap mu padne na vrh nosa, i galama mir naruši, pospani medo načulji uši.
Stazom to kroči lovac mlad, fina šešira, brkova sklad, vidi medo da je čas, i u bijeg se dade tad.
I gleda on sada k'o da vidi vraga, mladog lovca krivolovca koji od sreće puca. I misli on sada, tko ovdje vlada, nije li on zvijeri kralj sva je šuma njegov raj.
On, on je zvijeri kralj, sva je šuma njegov raj!
I pohita što noge ga nose, oštrom trnju one prkose, zastane tren, kad gle čuda, u brlogu se nešto mrda. To djeva bajna, medica sjajna, lukave pčele pratila slijepo, opojan bio je medeni nektar,u brlogu se najela lijepo.
I gleda on sada, baš mu je draga, medvjedica slatkog lica, krzna kao vjeverica. I gleda on sada, baš mu je draga, medvjedica slatkog lica, leti sretan kao ptica...
|
|