Sve se slilo u to malo zlata što na tvome prstu stoji samac galeb, neka divlja jata dani moji, dani tvoji
Sjećaš li se, bilo je pred buru i tek što su doma pošli spati rasplela si vjenčanu frizuru kad su s broda došli mene zvati
Ostala je postelja da čeka sve je moje ostalo u luci sreća moja sada je daleka s jednim malim prstenom na ruci
Ostala je postelja da čeka s noćima se vjenčavaju zore dok mi glas tvoj nosi samo jeka prstenujem brod sa pustim morem
Sad o tebi pričaju mi vali da tvoj obraz sja i gori da smo jedno drugom viru dali često mi o tome prsten zbori
Sjećaš li se, postali smo rodom sve je moglo biti k'o u snima ali kad se vjenča more s brodom mornar mora kumovati njima.
Ostala je postelja da čeka...
|
|